Igraj se i učini pravu stvar
Projekt u okviru programa ERASMUS+ Ključna aktivnost 1 u području odgoja i općeg obrazovanja
Broj projekta: 2022-2-HR01-KA122-SCH-000096373
Trajanje: 18 mjeseci, od 17.03.2023. do 16.09.2024.
Koordinatorica: Ana Depolo Kučić, pedagoginja
Projekt predviđa jednokratne mobilnosti ravnateljice, stručne službe te nastavnika po principu promatranje rada – Job shadowing-a i strukturiranih tečaja kod sljedećih partnera domaćina :
- IES Pedro Jimenez Montyja, Baza, Andalucia, Spain
- College Jules Reydellet, Reunion, France
- Erasmus Plus Institute, Alicante, Spain
- Europass SRL, Firenze, Italy
- Oba utopya egitim sanat ve medya ticaret limited sirketi, Antalya, Turkey
Ciljevi projekta:
- Usavršavanje nastavnika, stručnih suradnika i ravnateljice za inovativne metode poučavanja poput igrifikacije u svrhu povećanja motivacije učenika matične škole i Škole u bolnici.
- Usavršavanje nastavnika za provođenje društveno korisnog učenja u svrhu povećanja empatije i motivacije učenika matične škole te inkluzivnog volontiranja u Školi u bolnici u svrhu povećanja motivacije.
Tim za kvalitetu OŠ Marjan identificirao je SWOT analizom, izradom stabla problema te stabla ciljeva sljedeće: središnji problemi Škole u bolnici su ograničenost prostora i tehnologije, emocionalna iscrpljenost nastavnika i nerazumijevanje matičnih škola čiji učenici pohađaju Školu u bolnici. Posljedice problema: emotivno izgaranje nastavnika, ograničene metode rada zbog nedostatka IKT opreme i prostora te same činjenice da se nastava odvija s djecom koja su na liječenju te u konačnici gubitak motivacije učenika za svakodnevnim sudjelovanjem u Školi u bolnici. Stoga je potreba povećanje motivacije i psihološke otpornosti učenika u bolnici kroz igrifikaciju i inkluzivno volontiranje. Za hospitaliziranu djecu mnoge su dobrobiti igre. Služi za odvlačenje pažnje i razonodu. Djeca se igrom izražavaju ako im nedostaje riječi ili ako ne mogu govoriti nakon invazivnog postupka ili tretmana. Igra može poboljšati suradnju između djece i osoblja bolnice, što može dovesti do lakšeg povjeravanja svojih osjećaja i briga medicinskom osoblju. U bolničkom okruženju igra se često koristi kao vid psihoterapije. Hospitalizirana se djeca kroz igru i socijaliziraju. Putem aktivnosti u kojima svi uživaju djeca uče kako se povezati i pomoći jedni drugima dok prolaze kroz bolničke postupke i zahvate. Time se smanjuje dječji stres i ublažava napetost.(prema Kolak i suradnici, 2013.)
Zato je važno educirati bolničke učitelje kako bi što više koristili igru u radu Škole u bolnici. Za doprinos rješenju navedenog problema trebalo bi educirati nastavnike i stručne suradnike u području volontiranja, posebno inkluzivnog volontiranja. Djeca u bolnici bi mogla provoditi inkluzivno volontiranje. Dobrobiti volontiranja su: povećanje samopouzdanja i samopoštovanja, zadovoljstvo koje proizlazi iz pomaganja drugima, osjećaj korisnosti i pripadnosti, smanjenje osobne izolacije i širenje socijalne mreže, smanjenje usamljenosti i isključenosti, poboljšano psihičko i fizičko zdravlje i smanjenje izolacije (prema Hrvatska mreža volonterskih centara, Osijek, 2016.). Kroz projekte bi se podigla svijest šire javnosti o dobrobiti Škole u bolnici.
U matičnoj školi je identificiran sljedeći središnji problem: problemi u ponašanju i odnosu prema obvezama kod učenika. Njegovi uzroci su nedostatak motivacije kod učenika, nedostatak empatije i otuđenost učenika, loše obiteljske situacije, "helikopter" roditelji. Posljedice ovog problema su vršnjačko nasilje, disfunkcionalni razredi, školski neuspjeh te povišena razina stresa kod učenika i nastavnika. Zato je potreba: povećanje empatije i motivacije kod učenika, a smanjenje otuđenosti, lošeg odnosa prema obvezama i problema u ponašanju. Za doprinos rješenju ovog problema potrebno je uvesti igrifikaciju i društveno korisno učenje u zajednici (DKU). Istraživanja o dobrobitima DKU u SAD- u pokazuju da on može dovesti do bolje uključenosti učenika, porasta motivacije učenika za učenje i pohađanje škole i akademskih rezultata, poboljšanja atmosfere učenja u školama; smanjenje razine vršnjačkog zlostavljanja (prema Shelley H. Billig). Uvođenjem igara u proces nastave mogu se postići bolji rezultati u procesu učenja kod učenika ( Rider, 2017.)
Dugoročni cilj škole je povećanje empatije i motivacije kod učenika, a smanjenje otuđenosti, lošeg odnosa prema obvezama i problema u ponašanju. To se može postići kroz projekte društveno korisnog učenja u zajednici koje bi provodili svi učenici u školi prema djeci u bolnici kao korisnicima, ali i i ostalim dionicima u zajednici. Inkluzivno volontiranja učenika Škole u bolnici podiglo bi djeci na liječenju interes za školu, ali i omogućilo da ne budu samo primatelji volonterske pomoći kao do sada kroz projekte škole (npr. projekt Učini pravu stvar), već da i sami provode volonterske projekte, oblik inkluzivnog volontiranja. Škola je počela s takvim projektima te se planira da i ove školske godine djeca na liječenju oslikavaju liječničke kute i platnene torbe s ciljem pomoći drugima.
